________________________________________________________________________________________________________________________
http://www.icty.org/bcs/cases/predmet-ratko-mladić–osnovne-informacije-i-hronologija-postupka
________________________________________________________________________________________________________________________
Lica koja su osuđena pred međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Den Hagu za ratne zločine u Istočnoj Bosni i Hercegovini (Genocid u Srebrenici)
Dražen Erdemović, vojnik 10. diverzantskog odreda vojske bosanskih Srba (VRS), koja je djelovala sjeverozapadno od Zvornika u opštini Zvornik, Bosna i Hercegovina, osuđen na 5 godina zatvora 5. marta 1998
Dragan Obrenović, od decembra 1992. to novembra 1996. godine, načelnik štaba i zamenik komandanta 1. Zvorničke pešadijske brigade Drinskog korpusa vojske bosanskih Srba (VRS); od 8. avgusta 1995. do 15. septembra 1995. i ponovo od 18. do 24. septembra 1995., vršilac dužnosti komandanta Zvorničke pešadijske brigade, osuđen na 17 godina zatvora 10. decembra 2003.
Radislav Krstić, načelnik štaba/zamjenik komandanta Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS); imenovan za komandanta Drinskog korpusa 13. jula 1995., osuđen na 35 godina zatvora 19. aprila 2004.
Miroslav Deronjić, od septembra 1990. do kraja aprila 1992., bio je predsjednik bratunačkog Opštinskog odbora Srpske demokratske stranke (SDS) u Bosni i Hercegovini; od ljeta 1993., član Glavnog odbora SDS-a; od kraja aprila do juna 1992., predsjednik bratunačkog Kriznog štaba. Bratunac je grad i opština u istočnoj Bosni i Hercegovini, osuđen na 10 godina zatvora 25. jula 2005
Momir Nikolić, od jula 1995. do kraja rata, pomoćnik komandanta za bezbjednost i obavještajne poslove Bratunačke brigade vojske bosanskih Srba, osuđen na 20 godina zatvora 8. marta 2006.
Vidoje Blagojević, komandant Bratunačke brigade Vojske bosanskih Srba (VRS) koja je djelovala u opštinama Bratunac i Zvornik na istoku Bosne i Hercegovine, osuđen na 15 godina zatvora 9. maja 2007.
Dragan Jokić, načelnik inžinjerije Zvorničke brigade VRS-a koja je djelovala u opštinama Bratunac i Zvornik na istoku Bosne i Hercegovine, osuđen na 9 godina zatvora 9. maja 2007.
Milorad Trbić , sa činom kapetana , je bio pomoćnik i neposredno podređen Dragi Nikoliću, načelniku bezbjednosti Zvorničke brigade Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), koja je bila raspoređena u istočnoj Bosni i Hercegovini. Prebačen je na Sud Bosne i Hercegovine 11. juna 2007. Sud BiH osudio ga je na 30 godina zatvora a Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo mu je kaznu od 30 godina zatvora. 21. oktobra 2010.
Milan Gvero, pomoćnik komandanta za moral, pravna i vjerska pitanja Glavnog štaba VRS-a, je osuđen na 5 godina zatvora, a Žalbeno veće je 7. marta 2013. prvostepenu presudu proglasilo pravosnažnom nakon što je optuženi preminuo.
Vujadin Popović, potpukovnik i pomoćnik načelnika za bezbjednost u Drinskom korpusu Vojske Republike Srpske (VRS), osuđen na doživotnu kaznu zatvora 30. januara2015.
Ljubiša Beara, pukovnik i načelnik za bezbjednost Glavnog štaba VRS-a, osuđen na doživotnu kaznu zatvora 30. januara 2015.
Drago Nikolić, potporučnik i načelnik bezbjednosti u Zvorničkoj brigadi VRS-a , osuđen na 35 godina zatvora 30. januara 2015.
Radivoje Miletić, načelnik Odjeljenja za operativno-nastavne poslove Glavnog štaba VRS-a, je osuđen na 18 godina zatvora 30. januara 2015.
Vinko Pandurević, potpukovnik i komandant Zvorničke brigade Drinskog korpusa VRS-a, je osuđen na 13 godina zatvora 30. januara 2015.
Ljubomir Borovčanin, zamjenik komandanta specijalne brigade policije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske; od 10. jula 1995., komandant združenih snaga jedinica MUP-a podređenih Drinskom korpusu VRS-a za učešće u srebreničkoj operaciji je osuđen na 17 godina zatvora 30. januara 2015., na presudu nije uložena žalba.
Zdravko Tolimir, pomoćnik komandanta za obavještajno-bezbjedonosne poslove Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), je osuđen na doživotnu kaznu zatvora 8. aprila 2015.
Žalbeni postupak:
Radovan Karadžić, jedan od osnivača Srpske demokratske stranke (SDS); predsjednik SDS-a do 19. jula 1996. kad je podnio ostavku; predsjedavajući Savjeta za nacionalnu bezbjednost takozvane Srpske Republike Bosne i Hercegovine (kasnije Republike Srpske “RS”); predsjednik tročlanog Predsjedništva RS-a od dana njegovog osnivanja 12. maja 1992. do 17. decembra 1992., a nakon tog datuma jedini predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga do jula 1996.Prvostepenom presudom je osuđen na 40 godina zatvora 24. marta 2016. Žalbeni postupak je u nadležnosti Mehanizma za međunarodne krivične sudove.
Pretresni postupak:
Ratko Mladić, General-pukovnik, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, Bosna i Hercegovina.
Optužnica:
Dvije tačke za genocid (tačke 1 i 2)
Pet tačaka za zločine protiv čovječnosti • Progoni (tačka 3) • Istrebljivanje (tačka 4) • Ubistvo (tačka 5) • Deportacija (tačka 7) • Nehumana djela (prisilno premještanje) (tačka 8)
Četiri tačke za kršenja zakona ili običaja ratovanja • Ubistvo (tačka 6) • Terorisanje (tačka 9) • Protivpravni napadi na civile (tačka 10) • Uzimanje talaca (tačka 11)
_____________________________________________________________________________________________________________________
Europski parlament je danas u Strasbourgu usvojio rezoluciju o Srebrenici koji Agencija Fena prenosi u cjelini:
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2005.(1) i Rezoluciju od 15. siječnja 2009.(2) o Srebrenici,
– uzimajući u obzir odredbe Opće deklaracije o ljudskim pravima, Europske konvencije o ljudskim pravima i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kojima se priznaju prava svih ljudi na život, slobodu, osobnu sigurnost te slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti,
– uzimajući u obzir Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Bosne i Hercegovine (BiH), s druge strane, koji je potpisan u Luxembourgu 16. lipnja 2008. i koji je stupio na snagu 1. lipnja 2015.,
– uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 827 (1993), 1551 (2004) i 1575 (2004),
– uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,
A. budući da se 11. jula 2015. obilježava 20. godišnjiva genocida i etničkog čišćenja koji su se tokom rata u Bosni dogodili u Srebrenici i u okolici Srebrenice, što bi nas iznova trebalo podsjetiti na opasnosti ekstremnih oblika nacionalizma i netolerancije u društvu, koji su se dodatno pogoršali u okviru rata;
B. budući da su 11. jula 1995. bosanski grad Srebrenicu, koji je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u svojoj Rezoluciji br. 819 od 16. travnja 1993. proglasilo zaštićenom zonom, osvojile snage bosanskih Srba predvođene generalom Ratkom Mladićem pod zapovjedništvom tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića;
C. budući da su snage bosanskih Srba pod zapovjedništvom generala Mladića i paravojne jedinice, uključujući neregularne policijske jedinice, tijekom nekoliko dana pokolja nakon pada Srebrenice masovno pogubile više od 8 000 muslimanskih muškaraca i dječaka koji su bili potražili zaštitu u tom području pod kontrolom Zaštitnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR); budući da je gotovo 30 000 žena, djece i starijih osoba prisilno protjerano u kampanji etničkog čišćenja velikih razmjera, što taj događaj čini najvećim ratnim zločinom koji se od kraja Drugog svjetskog rata dogodio u Europi;
D. budući da su tragični događaji u Srebrenici preživjele ostavili s dubokim emocionalnim ožiljcima te stvorili dugotrajne prepreke za političko pomirenje među etničkim skupinama u Bosni i Hercegovini (BiH);
E. budući da su pokolj u Srebrenici kao genocid prepoznali i Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Presudi Žalbenog vijeća u predmetu Tužitelj protiv Radislava Krstića, broj predmeta: IT-99-33, od 19. travnja 2004. i Međunarodni sud pravde (ICJ) u predmetu koji se odnosi na primjenu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore) od 27. veljače 2007., str. 127., stavak 297. (ICJ);
F. budući da su postrojbe bosanskih Srba odgovorne za brojne povrede Ženevskih konvencija usmjerene protiv civilnog stanovništva Srebrenice, pa i protjerivanje tisuća žena, djece i starijih osoba te silovanja velikog broja žena;
G. budući da tijela gotovo 1 200 muškaraca i dječaka iz Srebrenice još nisu locirana ni identificirana unatoč naporima da se otkriju i ekshumiraju masovne grobnice i individualni grobovi;
H. budući da je 1999. glavni tajnik UN-a u svom izvješću o padu Srebrenice izjavio da UN nije uspio ispuniti svoj mandat, posebno u pogledu zaštite takozvanih „zaštićenih zona? te da stoga snosi dio odgovornosti;
I. budući da je EU izgrađen na mirnom suživotu i predanoj suradnji među svojim članovima; budući da je odlučnost da se spriječe ponovni ratovi i zločini kojima se krši međunarodno humanitarno pravo u Europi jedan od glavnih motiva procesa europskih integracija;
J. budući da je 30. januara 2015. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju potvrdio kaznu petorici visokorangiranih časnika vojske bosanskih Srba osuđenih za sudjelovanje u genocidu u Srebrenici 1995. godine; budući da su neki od osuđenih časnika bili izravno podređeni bivšem vojnom zapovjedniku bosanskih Srba Ratku Mladiću, kojem se trenutačno sudi na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju zbog zločina uključujući genocid;
1. obilježava sjećanje na sve žrtve genocida iz Srebrenice i okrutnosti počinjenih tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji te svim žrtvama odaje počast; izražava sućut i solidarnost s obiteljima žrtava, od kojih mnoge žive bez konačne potvrde o sudbini svojih srodnika;
2. snažno osuđuje genocid u Srebrenici; odlučno izjavljuje da se takvi strašni zločini ne smiju više nikada ponoviti i navodi da će učiniti sve u svojoj moći da spriječi ponovno počinjenje takvih djela; odbacuje sve oblike negiranja, relativizacije ili pogrešnog tumačenja tog genocida;
3. ističe potrebu da politički predstavnici u Bosni i Hercegovini priznaju prošlost kako bi zajedno radili na boljoj budućnosti za sve građane u zemlji; naglašava važnost uloge koju u tom teškom procesu mogu imati susjedne zemlje, vjerske vlasti, civilno društvo, umjetnost, kultura, mediji i obrazovni sustavi;
4. naglašava važnost posla koji je u tom smislu odradio Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i potrebu da se poduzmu sve mjere potrebne za ubrzanje suđenja i žalbenih postupaka te da ih se okonča bez nepotrebnog odgađanja; ponavlja da je na nacionalnoj razini potrebno posvetiti veću pozornost suđenjima za ratne zločine;
5. ponavlja predanost EU-a europskoj perspektivi i daljnjem procesu pristupanja Bosne i Hercegovine i svih država na zapadnom Balkanu EU-u; smatra da su regionalna suradnja i proces europskih integracija najbolji načini za promicanje pomirenja te prevladavanje mržnje i podjela;
6. poziva na razvoj obrazovnih i kulturnih programa kojima se promiče razumijevanje uzroka tih okrutnosti i podiže razina svijesti o potrebi za gajenjem mira i promicanjem ljudskih prava i međuvjerske tolerancije; izražava svoju potporu organizacijama civilnog društva kao što su Majke enklava Srebrenica i Žepa zbog njihove ključne uloge u podizanju razine osviještenosti i izgradnji širih temelja za pomirenje među svim građanima te zemlje;
7. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica, vladi i parlamentu Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta, vladama i parlamentima zemalja zapadnog Balkana.
______________________________________________________________________________________________________
Prema prikupljenim dokazima, radi se o sekundarnoj masovnoj grobnici
Ekshumacija posmrtnih ostataka na lokalitetu Ljeljen Do, gdje se prema prikupljenim dokazima nalazi masovna grobnica žrtava bošnjačke nacionalnosti ubijenih u julu 1995. godine, počela je u srijedu u prisustvu službenika Tužilaštva BiH, a na osnovu naredbe Suda BiH za izvršenje ekshumacije.
Iz Tužilaštva BiH navode da je ovlašteni predstavnik Tužilaštva BiH na terenu, zajedno s ovlaštenim službenim osobama iz institucija koje sudjeluju u procesu traženja nestalih osoba.
Prema prikupljenim dokazima, radi se o sekundarnoj masovnoj grobnici.
Na tom lokalitetu najvjerovatnije se nalaze posmrtni ostaci žrtava koje su prethodno bile pokopane u mjestu Glogova, pa naknadno prebačeni u sekundarnu masovnu grobnicu na lokalitetu Ljeljen Do.
Očekuje se da će proces ekshumacije trajati više dana, a pronađeni posmrtni ostaci bit će proslijeđeni u Komemorativni centar Tuzla, radi dalje identifikacije putem DNK analiza.
Procesom ekshumacije koordinira i rukovodi Tužilaštvo BiH, a u procesu ekshumacije i identifikacije sudjeluju službenici Instituta za traženje nestalih osoba BiH, Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), vještak patolog sudske medicine, kao i radnici i mehanizacija Komemorativnog centra Tuzla.
Za osiguranje lokacije zaduženi su službenici MUPRS-a, iz Policijske stanice Srebrenica.
“Očekuje se da će na lokalitetu Ljeljen Do biti pronađeni posmrtni ostaci većeg broja žrtava, koji će naknadno biti identifikovani radom sudskog viještaka i provođenjem DNK analize”, navodi se.
Autor Fena 2011-04-04 14:39:00
Masovna grobnica
Naredili su mi da ubijene izvadim iz međe u kojoj su bili poredani u vrstu, i da ih pokopam, prisjetio se svjedok
Na suđenju četvorici optuženih za genocid u Srebrenici svjedok državnog tužilaštva ispričao je da je utovarivačem kopao grobnice i zakopavao leševe muškaraca Bošnjaka koje su ubili pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS).
Zaštićeni svjedok S 116, nekadašnji pripadnik inženjerijske jedinice VRS-a na suđenju četvorici optuženih za strijeljanje više od 1.000 zarobljenika Bošnjaka u Kravici kazao je da je utovarivačem kopao grobnice na tri lokacije.
- Kopao sam jame u Konjević-Polju, na lokaciji Cerska, a ukopao sam i tri leša koja su nađena u blizini Kravice. Kod magacina u Kravici, u blizini rijeke Jadar, bila su tri leša. Odnio sam ih gore prema Bratuncu i zakopao, rekao je svjedok u nastavku suđenja četvorici bivših pripadnika Centra za obuku “Jahorina”.
Zaštićeni svjedok S 116 naglasio je da je čuo da su Srebreničani bili u magacinu u Kravici, ali da on nije bio tu kad su se ubistva dešavala. Za učešće u prisilnom preseljenju Bošnjaka s područja Srebrenice i strijeljanju više od 1.000 zarobljenih muškaraca u Kravici (općina Bratunac) državno tužilaštvo tereti Duška Jevića, Mendeljeva Đurića, Gorana Markovića i Neđu Ikonića.
Jević je po optužnici bio komandant Centra za obuku “Jahorina” Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske (RS), Đurić i Ikonić komandiri četa u ovoj jedinici, a Marković komandir voda.
Svjedok je ispričao da je prije ukopavanja leševa koje je našao u blizini Kravice ukopavao leševe na livadi u Konjević-Polju te na lokalitetu Cerska, ali nije mogao vremenski precizirati kada se to dešavalo.
- Dobio sam naredbu da krenem utovarivačem, da će me vojska čekati. Vojska je dovezla ljude i meni su rekli da kopam jame. Neke su poubijali na livadi oko jame, a nekima su naredili da uđu u jamu gdje su ih ubijali. Iskopao sam dvije jame, tri do četiri metra dužine i dva širine, u jednoj jami moglo je biti 12 ili 13 ljudi, rekao je svjedok.
Svjedok tvrdi da je on, nakon što su vojnici ubili Srebreničane, utovarivačem stavio u jamu leševe koji su bili pored nje, a zatim ih zagrnuo zemljom. Svjedok S 116 ispričao je da je na lokalitetu Cerska ukopavao leševe civila koji su bili poredani u vrstu.
- Išao sam dugo, a kad sam došao, imao sam šta vidjeti. Poubijani ljudi, skoro se raspadaju. Bilo je oko 80 leševa, ja sam se prestravio i pobjegao. Vratio sam se tek kada je došlo oko 30 do 40 vojnika, naredili su mi da ubijene izvadim iz međe u kojoj su bili poredani u vrstu, i da ih pokopam, prisjetio se svjedok.
Odgovarajući na pitanja odbrane prvooptuženog Jevića svjedok je kazao da nikog od vojnika koji su učestvovali u ubijanju Srebreničana nije poznavao.
Nastavak suđenja zakazan je za 14. april.
________________________________________________________________________________________
Ekonomija Branjevo: Stratište Srebreničana
Za učešće u egzekuciji Bošnjaka na Ekonomiji u Branjevu sudi se Francu Kosu, Stanku Kojiću, Vlastimiru Golijanu i Zoranu Goronji
Na suđenju četvorici optuženih za genocid u Srebrenici, svjedok Državnog tužilaštva ispričao je da je čuo pucnjavu kada su se dešavala ubistva Srebreničana na Ekonomiji Branjevo, ali da on nije išao na mjesto.
Radivoje Lakić, nekadašnji upravnik Vojne ekonomije Branjevo, ispričao je da je u julu 1995. godine bio kod kuće u vrijeme kada su se dešavala ubistva Srebreničana na Ekonomiji Branjevo, odakle je čuo pucnjavu, ali da nije htio ići tamo jer je znao da se “zlo dešavalo”.
Egzekucija 800 Bošnjaka
- Srebreničani su ubijeni na civilnom dijelu Ekonomije Branjevo, a ja sam bio nadležan za dio koji je dodijeljen vojsci. Moja kuća je udaljena 300 do 400 metara od Ekonomije Branjevo i čuo sam pucnjavu, rekao je Lakić.
Za učešće u egzekuciji najmanje 800 zarobljenika bošnjačke nacionalnosti 16. jula 1995. na Ekonomiji u Branjevu sudi se Francu Kosu, Stanku Kojiću, Vlastimiru Golijanu i Zoranu Goronji.
U optužnici stoji da je Kos bio komandir Prvog “bijeljinskog” voda Desetog diverzantskog odreda Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), dok su Kojić, Golijan i Goronja bili pripadnici istog odreda.
Lakić je dodao da su pripadnici radnog voda Zvorničke brigade, kojima je on bio nadređeni, utovarali leševe ubijenih u Domu kulture Pilica (općina Zvornik).
Jakov Stevanović, bivši pripadnik radnog voda Zvorničke brigade i drugi svjedok Tužilaštva na ovom suđenju, ispričao je da je gledao utovaranje leševa ubijenih u Domu kulture u Pilici, te da je one koji su utovarali ubijene Srebreničane poslužio vodom i rakijom kako bi lakše podnijeli toplotu i prizor koji su gledali.
Saliha Đuderija, pomoćnica ministra za ljudska prava u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH koja je također svjedočila na ovom suđenju, kazala je da se u Srebrenicu vratilo 16 posto prijeratnog stanovništva.
“Nigdje se nije više novca uložilo za povratak kao u Srebrenici, a samo se vratilo 16 posto prijeratnog stanovništa”, kazala je Đuderija, dodavši da su, između ostalog, razlozi zbog kojih je takvo stanje strah koje osjećaju žrtve i problemi sa imovinom.
Đuderija je istaknula da se Srebreničanke teško odlučuju da proglase svoje nestale muževe umrlima jer se boje da ih niko neće tražiti, odnosno da neće biti pronađeni njihovi posmrtni ostaci.
Kojić psihički nestabilan
Na ovom ročištu, pored saslušanja svjedoka, Tužilaštvo BiH se izjasnilo da se ne protivi prijedlogu odbrane trećeoptuženog Golijana za uvođenje izjave o priznanju krivice u materijalne dokaze. Vijeće će se o ovom prijedlogu izjasniti naknadno.
Ovo suđenje je održano bez prisustva drugooptuženog Stanka Kojića, koji je odbio da se pojavi jer je rekao da ima psihičkih smetnji.
Mira Smajlović, predsjedavajuća Sudskog vijeća, obavijestila je prisutne da je doneseno rješenje da se suđenje nastavlja bez optuženog Kojića. Smajlović je kazala da je Kojić u pismenom podnesku naveo da se ne osjeća dobro i da mu zuji u ušima.
Na ranijim ročištima je vještačeno zdravstveno stanje optuženog Kojića i vještaci su rekli da je sposoban da prati suđenje.
Nastavak suđenja zakazan je za 26. april ove godine.
________________________________________________________________________________________
Zemljoradnička zadruga Kravica
Željko Ivanović optužen je zbog učestvovanja u zarobljavanju, odvođenju i strijeljanju više od hiljadu muškaraca u Zemljoradničkoj zadruzi u Kravici 13. jula 1995. godine
Odbrana Željka Ivanovića, optuženog za genocid u Srebrenici, u nastavku suđenja pročitala je dio iskaza zaštićenog svjedoka u kojem je naveo kako je srpski vojnik ušao u Zemljoradničku zadrugu Kravica (općina Bratunac) i počeo pucati po zarobljenicima.
Zaštićeni svjedok I2, nekadašnji pripadnik 28. divizije Armije BiH (ABiH), ispričao je da je Zadruga bila prazna kada je doveden s grupom zarobljenika. “Prva pucnjava bila je vani, ali ne znam šta se dogodilo. Nakon pola sata je ušao vojnik s dugom kosom, bradom i naočalama, te počeo da puca po nama”, rekao je zaštićeni svjedok, te dodao da su im prije toga oteti “zlato i satovi”.
Zbog učestvovanja u zarobljavanju, odvođenju i strijeljanju više od hiljadu muškaraca u Zemljoradničkoj zadruzi u Kravici 13. jula 1995. godine, Tužilaštvo BiH je optužilo Željka Ivanovića, bivšeg pripadnika Drugog odreda Specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS).
U iskazu koji je pročitan, zaštićeni svjedok I2 navodi da je s grupom muškaraca, većinom naoružanih, iz pravca Srebrenice 12. jula 1995. godine kroz šumu krenuo u pravcu Tuzle. U blizini Kravice, kako je izjavio, upali su u zasjedu. Prije predaje, kazao je svjedok, bacili su oružje te rekli da su civili. Svjedok je naveo da su po zarobljavanju odvedeni u mjesto Sandiće u blizini Bratunca, gdje je tog dana bilo oko 1.500 zarobljenika.
“Čuvali su nas vojnici u maskirnim uniformama, dok su vojnici u crnim uniformama bili arogantni prema zarobljenicima i jednog su ubili”, rekao je svjedok, te dodao da je s grupom zarobljenika odveden u skladište u Kravici.
Nastavak suđenja zakazan je za 14. april ove godine.
________________________________________________________________________________________
Na suđenju za genocid u Srebrenici Tužilaštvo BiH je pročitalo iskaz svjedoka
Na suđenju Željku Ivanoviću za genocid u Srebrenici, Tužilaštvo BiH je pročitalo iskaz u kojem je zaštićeni svjedok naveo da je preživio strijeljanje u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica tako što je skočio kroz prozor ovog objekta i pravio se da je mrtav. Zaštićeni svjedok je naveo da je jedan vojnik sa dugom bradom i kosom počeo da puca po zatvorenicima, da bi kasnije došla još petorica ili šestorica i “napravila haos”.
“Dok su pucali, već sam pao na pod i po meni su padali ubijeni i ranjeni ljudi. Poslije su ubacivali ručne bombe kroz prozor, pucali su i iz zolja. Bilo je gore od bilo kojeg filma strave i užasa. Ranio me je jedan geler bombe i pogodio me metak iz pješadijskog naoružanja”, naveo je zaštićeni svjedok K.
Prema njegovom iskazu, kada je pucnjava prestala, popeo se na kontejner koji se nalazio ispod prozora u hangaru i tako iskočio napolje i počeo bježati.
Jedan srpski vojnik, kako je svjedok rekao, pucao je u njega i pogodio ga.
“Ispalio je metak koji me pogodio u leđa, pao sam, pitao me hoću li još, ćutao sam praveći se da sam mrtav i on je otišao”, kazao je svjedok K.
O preživljavanju streljanja, svjedok K je govorio i pred Haškim tribunalom u aprilu 2000. godine na suđenju Radislavu Krstiću, nekadašnjem komandantu Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), koji je pravosnažno osuđen na 35 godina zatvora zbog zločina u Srebrenici. Ovu izjavu iz Haškog tribunala, Dubravko Čampara, tužilac Tužilaštva BiH, pročitao je na suđenju jer svjedok nije mogao da pristupi.
Zbog učestvovanja u zarobljavanju, odvođenju i strijeljanju više od 1.000 muškaraca u Zemljoradničkoj zadruzi u Kravici (općina Bratunac), 13. jula 1995. godine, Tužilaštvo BiH je optužilo Željka Ivanovića, bivšeg pripadnika Drugog odreda Specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS). Ivanoviću se na teret stavlja i pljačkanje zarobljenika koji su kasnije odvedeni u zadrugu u Kravici i pobijeni.
Svjedok je u pismenoj izjavi rekao da je nakon ranjavanja cijelu noć proveo ležeći u kukuruzištu te da je slušao kako se u skladištu ubijaju ranjeni Srebreničani.
“Čuo sam i kad je došao bager da kupi ubijene ljude, jedan vojnik je govorio da ima mrtvih i oko zgrade i da treba i njih pokupiti, dok ga je drugi ubjedio da će to kasnije. Nakon izvjesnog vremena je do mene došao onaj vojnik što je pucao, smrdio sam kao leš, od krvi koja je bila po meni, bile su muhe po meni… Kad je vidio da nepomično ležim, otišao je”, rekao je svjedok u izjavi.
Kada su vojnici otišli u skladište, svjedok je kazao da je otišao do obližnje rječice gdje se oprao i napio vode te se sakrio u drugo kukuruzište.
Nakon 13 dana skrivanja, svjedok je stigao u Žepu, koja je tada bila pod kontrolom Armije BiH (ABiH). Svjedok je ispričao da se prije ubijanja u Kravici oko 3.500 do 4.000 muslimana predalo srpskoj vojsci te da im se, nakon što su sakupljeni u dvije grupe na livadu u Konjević Polju, obratio general Ratko Mladić, haški optuženik koji se nalazi u bjekstvu.
“Mladić, koji je došao u pratnji pet-šest tjelohranitelja, rekao je da nam se ništa neće desiti, da nam neće ni dlaka s glave faliti te da ćemo biti razmjenjeni za Srbe iz Kladnja i Tuzle. Nakon toga nas 3.500 do 4.000 smo potrpani u četiri autobusa i dovezeni u Zemljoradničku zadrugu Kravica”, naveo je svjedok K.
Nastavak suđenja zakazan je za 7. april ove godine.
________________________________________________________________________________________
Srbija na Sajmu knjiga u Leipzigu: Ruganje žrtvama Srebrenice
Srbija na Sajmu knjiga u Leipzigu / dw
24SI – Njemački list “Tageszeitung” u svom “online” izdanju u četvrtak (24.03.) donosi komentar Ericha Rathfeldera o sudjelovanju Srbije na ovogodišnjem Sajmu knjiga u Leipzigu.
“Plakati, kojima se relativizira genocid, vidjeli su se svuda u Leipzigu. To izaziva bijes i otvara brojna pitanja”, navodi u podnaslovu svoje kolumne Erich Rathfelder i dodaje: “Srbija u težištu Sajma knjiga u Leipzigu. Ta vijest me je obradovala. Pomislio sam, konačno se srpski pisci mogu predstaviti široj publici, konačno na scenu dolazi drugačija Srbija, intelektualna i samokritična. Moja prva reakcija je bila da bi sada pisci mogli dati doprinos razumjevanju naroda na Balkanu. Ponadao sam se da će Leipzig biti šansa da se počne sa suočavanjem sa prošlošću, koje je odavno trebalo da se desi. Ali, neposredno pred Sajam, moja očekivanja su prilikom jednog susreta u Sarajevu bila pomalo iznevjerena. Kada sam se susreo sa dva organizatora štanda iz BiH, Hanom Stojić i Sašom Gavrićem, oni su nekoliko dana pred odlazak na Sajam dobili vijest da su predstavnici Republike Srpske odbili zajedničku prezentaciju. Uprkos višemjesečne diskusije, intenzivnih priprema i niza kompromisa, predstavnici Republike Srpske su željeli sami da imaju svoj štand sa vlastitim programom. Već to je, samo po sebi, bio politički akt i organizatori Sajma su to morali odbaciti. Glavni grad Srbije je Beograd, a nije Banja Luka.”
“Nakon dolaska u Leipzig, dočekao me potpuni šok. U cijelom centru grada u oči su se naprosto urezivali plakati koji su opovrgavali genocid u Srebrenici. Na njima je pisalo „Srebrenica – potisnute činjenice o maskaru nad Srbima 1992-95. godina. Sigurno je da su prilikom borbi oko Srebrenice također stradali i Srbi. Bošnjački branitelji enklave su međutim od 1993. do 1995. u zaštićenoj zoni bili pod nadzorom UN-a. Opovrgavati sistematski počinjen genocid nad najmanje 8.300 mladih ljudi i dječaka podsjeća na izjave njemačkih radikalnih desničara o lažima šta se dešavalo u Auschwitzu te na njihovu kampanju negiranja njemačke krivice i sudjelovanja u holokaustu. Kako se moglo dozvoliti da Leipzig i njegovo sajmište budu preplavljeni plakatima kojima se izruguju žrtve Srebrenice? Kakvi propusti i neznanje organizatora Sajma?”
Najtraženija na Sajmu je bila knjiga Aleksandra Dorina za kojeg se kaže da pripada sceni njemačkih simpatizera Slobodana Miloševića. Ko je za to dao novac? Srpski zvaničnici nisu ništa poduzeli protiv te propagandne kampanje koja je u pitanje mogla dovesti prezentaciju srpskih pisaca. Da nije bilo Alide Bremer i kulturne mreže “Traduki” na Sajamu ne bi mogli nastupiti poznati pisci kao što je David Albahari, koji živi u Kanadi, te ostali autori koje zvanični Beograd ignoriše. Treba istaći i nastup grupe “Beton” koja je do riječi došla na štandu berlinskog lista “Tageszeitung”. Saša Ćirić, Saša Ilić, Miloš Živanović i ostali su tamo uvjerljivo počeli kritično sučeljavanje sa nedavnom prošlošću. Oni su zajedno sa mladim piscima sa Kosova pokrenuli jedan zajednički list. I to je za mene, nakon svega, bila važna poruka pomirenja”, piše u svojoj kolumni u listu Tageszeitung Erich Rathfelder.
(deutsche welle)
Izvor vijesti: http://www.24sata.info/lifestyle/kultura/59395-Srbija-Sajmu-knjiga-Leipzigu-Ruganje-zrtvama-Srebrenice.html#ixzz1HXh1eJ
________________________________________________________________________________________